MIK je po mnogočemu specifičan hrvatski festival, a jedna od njegovih posebnosti je i to što se svakoga dana festivalska večer održava u drugome gradu. Ovaj nomadski karakter festival je dobio 1966. godine kada je prvi puta održan u dva grada: Puli i Rijeci. Već sljedeće godine obuhvatio je pet gradova čime je nepovratno postao prvi (i još uvijek jedini) putujući festival na ovim prostorima.

Svakodnevna putovanja MIK-u daju posebnu draž. Sudionici se u dogovoreno vrijeme okupe na Delti (prostoru između Sušaka i Rijeke) kako bi, u dobrom raspoloženju, stigli na destinaciju na kojoj će se odvijati festivalska večer. 

Prvoga dana na Delti sudionici MIK-a dobivaju bilten s detaljnim uputama i hodogramom festivala. Svaku se večer, nakon festivala, tiska novi broj biltena u kojem se nalaze rezultati festivalske večeri kao i sve ostale nove informacije neophodne za nesmetano odvijanje festivalskih dana. Za sudionike karavane ti se podaci nalaze i na mrežnim stranicama Festivala, na koje se ulazi s lozinkom.

Mikovsku karavanu u svakom gradu domaćini dočekuju prigodnim programom. Nakon što se sudionici smjeste, započinje tonska proba.

Uvod u svaku festivalsku večer je prikazivanje filma o gradu domaćinu. Točno u 21 i 15 sati orkestar festivalskom špicom najavljuje početak mikovskog predstavljanja. Nakon pozdravne riječi domaćina, trgovima i ulicama odjekuju zvuci novih festivalskih pjesama. Publiku kroz festival vode duhoviti voditelji koji u svojim najavama iznose podatke o pjevačima, pjesmama i njihovim autorima. Također, o izvođačima, autorima i pjesmama publika se može informirati i pregledavanjem festivalske knjižice u kojoj se nalaze tekstovi svih kompozicija, ali i brojni drugi podaci o Festivalu, njegovim domaćinima i sudionicima.

MIK je festival koji se odlikuje i svojom demokratičnosti. Stoga u određivanju pobjednika pojedinih festivalskih večeri, ali i cjelokupnoga Festivala, odlučuje i publika. Svake večeri, prije natjecateljskog dijela programa, hostese podijele publici 500 glasačkih listića na kojima se mogu zaokružiti dvije pjesme. Nakon što se sve pjesme otpjevaju, glasački listiće se sakupljaju i tijekom revijalnog dijela programa povjerenstvo zbraja glasove. Kada komisija, u kojoj se nalaze i izvođači i novinari, objavi rezultate, izvode se tri prvonagrađene pjesme.

Nakon „službenog“ dijela festivala slijedi onaj „neslužbeni“: druženje s domaćinima na prigodnom domjenku, nakon kojeg se festivalska karavana, pod okriljem noći, vraća na mjesto s kojeg je toga dana i krenula.

Od ovakvog plana puta odstupaju posljednje dvije večeri koje su rezervirane za generalnu probu i završnu večer Festivala. Generalna proba se održava prije svega zbog potreba izravnog TV i radijskog prijenosa. Ton majstori uvježbavaju prijenos zvuka orkestra, pjevača, klapa, vokalne pratnje već tijekom popodneva, a cijela generalka važna je i zbog TV režije. Sve silne pripreme, scenografija, rasvjeta i stotinu malih sitnica na kraju predstavlja se, osim publici prisutnoj na finalnoj večeri, i gledateljstvu i slušateljstvu diljem Hrvatske, a putem satelita i daleko šire.

Na završnoj se večeri dijeli čitav niz nagrada koji su sudionicima sjećanje na višednevna zajednička putovanja i druženja, ali i podsjetnik da počinju planovi i pripreme za sljedeću godinu i za još jedan MIK.